Sjećate li se vremena kada su se svi povlačili sa ulica i iz parkova u svoje domove jer je počinjala tada popularna serija? Ja se sjećam subota kada su sve žene ostavljale motike i napuštale svoje vrtove u 20:15h jer je počinjao “Bolji život”. Nije bilo snimalica ni televizije prilagođene pojedincu. Tada, a i sada, gledateljima najviše na živce ide dugački blok reklama. Vrijeme je to kada se uzima daljinski u ruke i prebacuje na neki drugi program dok reklame ne prođu. Taj stav većine ljudi prema reklamama stavio je veliki izazov pred marketinške stručnjake.

Reklame su svuda oko nas; na televiziji, radio stanicama, u kinu , na billboardima, novinama, prijevoznim sredstvima… Kako ljudi ne bi na prvu imali odbojan stav prema nekom brandu, potrebno je napraviti reklamu bez reklame (Marketinškim jezikom – Product placement). Ni to nije novina našeg doba. Možda je jedino sada izazov još malo veći jer je i ponuda sadržaja gledateljima daleko veća. Čak su i komercijalne televizijske kuće najavljivale serije koje neće biti prekidane reklamama. Tako je to FOX učinio sa serijom 24, no i na početku i na kraju bila je reklama za Ford, a i glavni lik Jack Bauer vozio je Fordov automobil. Još je u pedesetim godinama prošloga stoljeća Kathrine Hepburn u filmu “Afrička kraljica” bacila proizvode “Gordon Gina” u more. Ono što je bitno za brand je da bude prepoznat, ali i ne da prelazi granice dobrog ukusa te da film postane jedna dosadna reklama.

Ufilmu “Brodolom života” glavnu ulogu tumači Tom Hanks. Kada njegov lik ostane sam na napuštenom otoku, on koristi kutije FedEx-a za preživljavanje, a najbolji prijatelj mu je odbojkaška lopta Wilson. Tako su ta dva brenda dobila nevjerojatan publicitet i prepoznatljivost. Obje su tvrtke negirale plaćanje plasiranja branda, a redatelj je rekao da je inspiracija bila slučajna.

Tom Cruise i Ray-Ban su idilično funkcionirali u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. U filmu “Rizičan posao” nosio je naočale “Wayfarer” koje su se prodavale u 18.000 primjeraka godišnje. Nakon filma njihova je prodaja skočila na 360.000. Slično se dogodilo i s modelom “Aviators” nakon filma “Top Gun”.

Takvo plasiranje brandova nije rezervirano samo za filmove. U videoigri “Crazy Taxi” “Pizza Hut”, “Motorola” i “Zippo” postali su dio koncepta videoigre. Nalazimo i knjige s naslovima poput “Skittles Riddles Math” koje upućuju da se radi o plasiranju branda.

Nekada se to plasiranje dešava sasvim slučajno, nekada se radi o financijskoj naknadi, a najčešće o kompenzaciji u proizvodima. “Apple” isključivo bira kompenzaciju u proizvodima. Tako su se u 2011. godini pojavili u čak 891 TV emisiji. Vrijednost tih plasiranih proizvoda je u “Transformersima” čak 3 milijuna dolara, a u “Nemogućoj misiji” čak 26 milijuna.

S obzirom da se danasu marketingu sve više stavlja naglasak na pričanje priče i content writting, ovo je definitivno jedan od boljih načina “reklame bez reklame”.